velecvjetna abelia

Ove biljke najbolje rastu na sunčanim ili djelomično zasjenjenim mjestima. Obično mogu podnijeti više sunca i topline ako imaju dovoljno vlage; u djelomičnoj ili laganoj sjeni, njihovi zahtjevi za vlagom obično su manji.

Bjelogorično drvo ima drvenaste stabljike (tj. debla i grane), nazivaju se još i drvenastim biljkama ili drvećem. Listovi su uglavnom široki, mekani i tanki.

Listovi ili iglice ostaju na biljci preko zime i otpadaju u proljeće prije no što se razviju nove. Ove se biljke nazivaju i zimskim zelenilom. Dio lišća ili iglica može otpasti već u jesen ili preko zime. Na opadanje mogu utjecati i zimske temperature, pa su neke biljke u blagim zimama zimzelene, a u hladnim listopadne.

Biljka podnosi hladnoću do -18 °C pod odgovarajućim drugim uvjetima uzgoja.

Propusna ili suha tla su lagana i rahla, barem djelomično pjeskovita, u kojima voda ne stagnira, već brzo otječe u dublje slojeve; takvo tlo je prozračnije i toplije, ali i više suho i obično manje humozno, na takvim staništima često dolazi do suše (npr. kamenjari, suhozidi, uz staze, na posebno osunčanim padinama, na šljunčanom tlu, čak i na šljunčanom tlu u naseljima i uz zgrade ...), biljke takvih staništa trebaju dobro drenirano tlo, bez problema podnose sušu, ali ne podnose stalnu vlagu pa čak ni poplavu.

Drvenasta biljka, koja je već pri tlu izrasla u nekoliko glavnih i bočnih grana, uglavnom nema glavno deblo. Krošnja je različitog oblika, rijetka ili gusta, simetrična ili nejednako oblikovana. Većina grmova doseže visinu od 1-2 m, ali mogu biti znatno veći (do 8 m) ili vrlo niski, čak i polegnuti.

Šareno lišće ima šare različitih boja, najčešće je šara bijela ili žuta na zelenoj pozadini. Uzorak može biti linija, mrlja, točkica, obruba, može biti i nejednakih uzoraka ili razbacane boje; različite nijanse mogu postupno prelaziti ili mogu postojati oštre granice između područja različitih boja. Intenzitet boja i šare lišća ili iglica na pojedinoj biljci variraju ovisno od općeg zdravlja i stanja biljke, njezine starosti, načina rezidbe i njege, a mogu biti pod jakim utjecajem vremena, mikroklime, sunčeve svjetlosti, tla i dostupnost vode i hranjivih tvari. Boja i uzorci na lišću mogu se mijenjati ovisno od starosti pojedinog lista ili izdanka te kroz godišnja doba.

Lišće ili iglice mnogih listopadnih biljaka obično postanu žute, narančaste i/ili crvene u jesen prije nego što padnu. Izrazita jesenska crvena ili slična obojenost javlja se i kod nekih zimzelenih biljaka kojima lišće/iglice ne otpadaju u jesen. Jesenska boja također ovisi o općem stanju biljke, njezi, vremenu i staništu. Obično lišće postaje šarenije u jesen ako je vrijeme suho i ako su veće temperaturne razlike između dana i noći, postaje šarenije na suhim, pjeskovitim tlima s manje dušika. Kod kulturnih biljaka poznajemo mnoge sorte kod kojih je jesenska obojenost lišća drugačija ili jače izražena nego kod osnovne vrste.