proso

Biljke u posebno sunčanim područjima trebaju i toleriraju mnogo izravne sunčeve svjetlosti, npr. ruže, još više mlječike, pasji trn i žendjak, mnoge biljke za kamenjare, kaktusi itd. Iako uobičajene, ove biljke nisu nužno otporne na sušu, pa ruže trebaju puno vode i hranjivih tvari te bogato, duboko, plodno tlo, dok bijeli žednjak može preživjeti nekoliko tjedana u suhom tlu bez kiše i zalijevanja, a normalno raste i na siromašnim, pjeskovitim tlima.

Zeljaste (nedrvenaste) biljke imaju meke, nedrvenaste stabljike. Kod nekih zeljastih biljaka starije stabljike mogu otvrdnuti i nalikovati lignificiranim stabljikama drvenastih biljaka (npr. bambus).

Biljka svakog proljeća razvije novo lišće ili iglice koje u jesen otpadnu. Kod zeljastih biljaka cijeli nadzemni dio (lišće i stabljike) može odumrijeti u jesen i ponovno izrasti u proljeće.

Biljka podnosi hladnoću do -23 °C pod odgovarajućim drugim uvjetima uzgoja.

Propusna ili suha tla su lagana i rahla, barem djelomično pjeskovita, u kojima voda ne stagnira, već brzo otječe u dublje slojeve; takvo tlo je prozračnije i toplije, ali i više suho i obično manje humozno, na takvim staništima često dolazi do suše (npr. kamenjari, suhozidi, uz staze, na posebno osunčanim padinama, na šljunčanom tlu, čak i na šljunčanom tlu u naseljima i uz zgrade ...), biljke takvih staništa trebaju dobro drenirano tlo, bez problema podnose sušu, ali ne podnose stalnu vlagu pa čak ni poplavu.

Zeljasta, nedrvenasta biljka. Stabljike i lišće mogu biti zimzeleni ili ponovno izrasti svakog proljeća. Trajnice cvjetaju nekoliko godina zaredom. Neke trajnice imaju razvijene posebne, podzemne skladišne ??organe - lukovice, gomolje ili rizome, te se vrste često tretiraju odvojeno, kao lukovice i gomolje.

Ovom kategorijom smo među opisanim biljkama označili one koje su posebno otporne, ne zahtijevaju puno održavanja te su stoga pogodne i za sadnju u javnim nasadima.

Lišće ili iglice mnogih listopadnih biljaka obično postanu žute, narančaste i/ili crvene u jesen prije nego što padnu. Izrazita jesenska crvena ili slična obojenost javlja se i kod nekih zimzelenih biljaka kojima lišće/iglice ne otpadaju u jesen. Jesenska boja također ovisi o općem stanju biljke, njezi, vremenu i staništu. Obično lišće postaje šarenije u jesen ako je vrijeme suho i ako su veće temperaturne razlike između dana i noći, postaje šarenije na suhim, pjeskovitim tlima s manje dušika. Kod kulturnih biljaka poznajemo mnoge sorte kod kojih je jesenska obojenost lišća drugačija ili jače izražena nego kod osnovne vrste.