pilasta hortenzija "Intermedia"

Biljke koje najbolje rastu u polusjeni trebaju nekoliko sati sunca dnevno da bi normalno rasle i cvjetale, no jaka sunčeva svjetlost ili preduga izloženost suncu bi im naštetila. Važno je da biljka ne bude izložena suncu i vrućini u podne i ranim poslijepodnevnim satima, već da do nje dopire jutarnje, dopodnevno ili večernje sunce. Polusjenoviti položaj može značiti da je područje uzgoja dio dana izloženo suncu ili da hladovinu prekidaju manje sunčane pjege, kada se npr. nalazi pod rijetkim krošnjama listopadnog drveća ili uz drvenu ogradu u kojoj postoje razmaci između dasaka.

Bjelogorično drvo ima drvenaste stabljike (tj. debla i grane), nazivaju se još i drvenastim biljkama ili drvećem. Listovi su uglavnom široki, mekani i tanki.

Biljka svakog proljeća razvije novo lišće ili iglice koje u jesen otpadnu. Kod zeljastih biljaka cijeli nadzemni dio (lišće i stabljike) može odumrijeti u jesen i ponovno izrasti u proljeće.

Biljka podnosi hladnoću do -23 °C pod odgovarajućim drugim uvjetima uzgoja.

Vlažno tlo obično sadrži više sitnih čestica gline, a manje pijeska, više humusa i organske tvari, malo je teže, ali nije zbijeno, voda ne otječe brzo, već se dugo zadržava između čestica tla i stoga je biljkama dostupna za dugo vremena. Voda obično ne stoji, tlo je dovoljno prozračno. Suša se na takvim mjestima rijetko javlja. Biljkama je na raspolaganju više-manje stalna, umjerena vlaga.

Drvenasta biljka, koja je već pri tlu izrasla u nekoliko glavnih i bočnih grana, uglavnom nema glavno deblo. Krošnja je različitog oblika, rijetka ili gusta, simetrična ili nejednako oblikovana. Većina grmova doseže visinu od 1-2 m, ali mogu biti znatno veći (do 8 m) ili vrlo niski, čak i polegnuti.

Ovom kategorijom smo među opisanim biljkama označili one koje su posebno otporne, ne zahtijevaju puno održavanja te su stoga pogodne i za sadnju u javnim nasadima.

Lišće ili iglice mnogih listopadnih biljaka obično postanu žute, narančaste i/ili crvene u jesen prije nego što padnu. Izrazita jesenska crvena ili slična obojenost javlja se i kod nekih zimzelenih biljaka kojima lišće/iglice ne otpadaju u jesen. Jesenska boja također ovisi o općem stanju biljke, njezi, vremenu i staništu. Obično lišće postaje šarenije u jesen ako je vrijeme suho i ako su veće temperaturne razlike između dana i noći, postaje šarenije na suhim, pjeskovitim tlima s manje dušika. Kod kulturnih biljaka poznajemo mnoge sorte kod kojih je jesenska obojenost lišća drugačija ili jače izražena nego kod osnovne vrste.