obični pajasmin

Ove biljke najbolje rastu na sunčanim ili djelomično zasjenjenim mjestima. Obično mogu podnijeti više sunca i topline ako imaju dovoljno vlage; u djelomičnoj ili laganoj sjeni, njihovi zahtjevi za vlagom obično su manji.

Bjelogorično drvo ima drvenaste stabljike (tj. debla i grane), nazivaju se još i drvenastim biljkama ili drvećem. Listovi su uglavnom široki, mekani i tanki.

Biljka svakog proljeća razvije novo lišće ili iglice koje u jesen otpadnu. Kod zeljastih biljaka cijeli nadzemni dio (lišće i stabljike) može odumrijeti u jesen i ponovno izrasti u proljeće.

Biljka podnosi hladnoću do -23 °C pod odgovarajućim drugim uvjetima uzgoja.

Propusna ili suha tla su lagana i rahla, barem djelomično pjeskovita, u kojima voda ne stagnira, već brzo otječe u dublje slojeve; takvo tlo je prozračnije i toplije, ali i više suho i obično manje humozno, na takvim staništima često dolazi do suše (npr. kamenjari, suhozidi, uz staze, na posebno osunčanim padinama, na šljunčanom tlu, čak i na šljunčanom tlu u naseljima i uz zgrade ...), biljke takvih staništa trebaju dobro drenirano tlo, bez problema podnose sušu, ali ne podnose stalnu vlagu pa čak ni poplavu.

Drvenasta biljka, koja je već pri tlu izrasla u nekoliko glavnih i bočnih grana, uglavnom nema glavno deblo. Krošnja je različitog oblika, rijetka ili gusta, simetrična ili nejednako oblikovana. Većina grmova doseže visinu od 1-2 m, ali mogu biti znatno veći (do 8 m) ili vrlo niski, čak i polegnuti.