lovorikovec "Genolia"

U principu, biljke iz ove skupine jednako dobro rastu na različitim mjestima, neovisno o količini sunčeve svjetlosti. Obično im je potrebno više vlage na sunčanim područjima nego u sjenovitim, a na suncu mogu obilnije cvjetati.

U ovu skupinu spadaju biljke koje su posebno prikladne za geometrijski oblikovane, redovito ošišane živice i tako se najčešće koriste, npr. čempres, kleka, tisa, grab, ligustrum. U pravilu vrlo dobro podnose redovitu rezidbu, manje su zahtjevne, otporne su i dugovječne.

Bjelogorično drvo ima drvenaste stabljike (tj. debla i grane), nazivaju se još i drvenastim biljkama ili drvećem. Listovi su uglavnom široki, mekani i tanki.

Listovi ili iglice ostaju na biljci nekoliko godina zaredom, obično 2-5 godina. Zimzelene zeljaste trajnice zimi zadržavaju nadzemne dijelove. U našim opisima ove biljke se nazivaju zimzelene, ali je za njih uobičajen i izraz uvijek zelene.

Biljka podnosi hladnoću do -23 °C pod odgovarajućim drugim uvjetima uzgoja.

Propusna ili suha tla su lagana i rahla, barem djelomično pjeskovita, u kojima voda ne stagnira, već brzo otječe u dublje slojeve; takvo tlo je prozračnije i toplije, ali i više suho i obično manje humozno, na takvim staništima često dolazi do suše (npr. kamenjari, suhozidi, uz staze, na posebno osunčanim padinama, na šljunčanom tlu, čak i na šljunčanom tlu u naseljima i uz zgrade ...), biljke takvih staništa trebaju dobro drenirano tlo, bez problema podnose sušu, ali ne podnose stalnu vlagu pa čak ni poplavu.

Plodovi ovih biljaka u pravilu nisu prikladni za ljudsku prehranu pa ih ne jedemo. Mogu imati važnu dekorativnu vrijednost ili mogu biti hrana za neke divlje životinje (npr. ptice pjevice).

Drvenasta biljka, koja je već pri tlu izrasla u nekoliko glavnih i bočnih grana, uglavnom nema glavno deblo. Krošnja je različitog oblika, rijetka ili gusta, simetrična ili nejednako oblikovana. Većina grmova doseže visinu od 1-2 m, ali mogu biti znatno veći (do 8 m) ili vrlo niski, čak i polegnuti.