japonski pieris "Flaming Silver"

Biljke koje najbolje rastu u polusjeni trebaju nekoliko sati sunca dnevno da bi normalno rasle i cvjetale, no jaka sunčeva svjetlost ili preduga izloženost suncu bi im naštetila. Važno je da biljka ne bude izložena suncu i vrućini u podne i ranim poslijepodnevnim satima, već da do nje dopire jutarnje, dopodnevno ili večernje sunce. Polusjenoviti položaj može značiti da je područje uzgoja dio dana izloženo suncu ili da hladovinu prekidaju manje sunčane pjege, kada se npr. nalazi pod rijetkim krošnjama listopadnog drveća ili uz drvenu ogradu u kojoj postoje razmaci između dasaka.

Bjelogorično drvo ima drvenaste stabljike (tj. debla i grane), nazivaju se još i drvenastim biljkama ili drvećem. Listovi su uglavnom široki, mekani i tanki.

U ovu kategoriju spadaju one biljke koje ne podnose vapnenac i za dobar rast im je nužno kiselo tlo, tj. tlo čija je pH vrijednost niža od 6. Ovisno od pH vrijednosti (kiselosti i bazičnosti) razlikujemo kisela, neutralna i bazična tla, s međufazama. Plodno, kvalitetno tlo u većini vrtova i parkova blago je kiselo do neutralno (pH 6-7), što odgovara većini kultiviranih biljaka. Kada u tlu ima puno kalcija (vapnenačko tlo), tlo je bazično. Kisela tla imaju znatno manje kalcija, mogu biti bogatija humusom. Neka kisela tla su isprana i siromašna hranjivim tvarima. Biljke poput većine rododendrona, jesenskog vrijeska, kamelija i borovnica inače uspijevaju samo u jako kiselom tlu, pa to moramo osigurati prilikom sadnje. Većina biljaka dobro raste u blago kiselom tlu, ali normalno rastu i u neutralnom tlu s nešto višim udjelom kalcija.

Listovi ili iglice ostaju na biljci nekoliko godina zaredom, obično 2-5 godina. Zimzelene zeljaste trajnice zimi zadržavaju nadzemne dijelove. U našim opisima ove biljke se nazivaju zimzelene, ali je za njih uobičajen i izraz uvijek zelene.

Biljka podnosi hladnoću do -23 °C pod odgovarajućim drugim uvjetima uzgoja.

Propusna ili suha tla su lagana i rahla, barem djelomično pjeskovita, u kojima voda ne stagnira, već brzo otječe u dublje slojeve; takvo tlo je prozračnije i toplije, ali i više suho i obično manje humozno, na takvim staništima često dolazi do suše (npr. kamenjari, suhozidi, uz staze, na posebno osunčanim padinama, na šljunčanom tlu, čak i na šljunčanom tlu u naseljima i uz zgrade ...), biljke takvih staništa trebaju dobro drenirano tlo, bez problema podnose sušu, ali ne podnose stalnu vlagu pa čak ni poplavu.

Drvenasta biljka, koja je već pri tlu izrasla u nekoliko glavnih i bočnih grana, uglavnom nema glavno deblo. Krošnja je različitog oblika, rijetka ili gusta, simetrična ili nejednako oblikovana. Većina grmova doseže visinu od 1-2 m, ali mogu biti znatno veći (do 8 m) ili vrlo niski, čak i polegnuti.

Šareno lišće ima šare različitih boja, najčešće je šara bijela ili žuta na zelenoj pozadini. Uzorak može biti linija, mrlja, točkica, obruba, može biti i nejednakih uzoraka ili razbacane boje; različite nijanse mogu postupno prelaziti ili mogu postojati oštre granice između područja različitih boja. Intenzitet boja i šare lišća ili iglica na pojedinoj biljci variraju ovisno od općeg zdravlja i stanja biljke, njezine starosti, načina rezidbe i njege, a mogu biti pod jakim utjecajem vremena, mikroklime, sunčeve svjetlosti, tla i dostupnost vode i hranjivih tvari. Boja i uzorci na lišću mogu se mijenjati ovisno od starosti pojedinog lista ili izdanka te kroz godišnja doba.