armandova pavit

Ove biljke najbolje rastu na sunčanim ili djelomično zasjenjenim mjestima. Obično mogu podnijeti više sunca i topline ako imaju dovoljno vlage; u djelomičnoj ili laganoj sjeni, njihovi zahtjevi za vlagom obično su manji.

Bjelogorično drvo ima drvenaste stabljike (tj. debla i grane), nazivaju se još i drvenastim biljkama ili drvećem. Listovi su uglavnom široki, mekani i tanki.

Listovi ili iglice ostaju na biljci nekoliko godina zaredom, obično 2-5 godina. Zimzelene zeljaste trajnice zimi zadržavaju nadzemne dijelove. U našim opisima ove biljke se nazivaju zimzelene, ali je za njih uobičajen i izraz uvijek zelene.

Pod odgovarajućim drugim uvjetima uzgoja, biljka može podnijeti hladnoću do -6 °C.

Propusna ili suha tla su lagana i rahla, barem djelomično pjeskovita, u kojima voda ne stagnira, već brzo otječe u dublje slojeve; takvo tlo je prozračnije i toplije, ali i više suho i obično manje humozno, na takvim staništima često dolazi do suše (npr. kamenjari, suhozidi, uz staze, na posebno osunčanim padinama, na šljunčanom tlu, čak i na šljunčanom tlu u naseljima i uz zgrade ...), biljke takvih staništa trebaju dobro drenirano tlo, bez problema podnose sušu, ali ne podnose stalnu vlagu pa čak ni poplavu.

Biljka kojoj je potreban oslonac da bi narasla u visinu. Može se penjati viticama ili prianjajućim korijenjem ili se mladicama omotati oko oslonca. U tome im pomažemo tako da ih vežemo za oslonac. Među penjačicama ima drvenastih i zeljastih biljaka, neke su zimzelene, druge listopadne, a također imaju različite životne cikluse. Drvenaste penjačice često se tretiraju zajedno s grmovima, a zeljaste biljke s trajnicama, jednogodišnjim ili dvogodišnjim biljkama, ovisno o njihovom životnom ciklusu.