američka borovnica

Biljke koje najbolje rastu u polusjeni trebaju nekoliko sati sunca dnevno da bi normalno rasle i cvjetale, no jaka sunčeva svjetlost ili preduga izloženost suncu bi im naštetila. Važno je da biljka ne bude izložena suncu i vrućini u podne i ranim poslijepodnevnim satima, već da do nje dopire jutarnje, dopodnevno ili večernje sunce. Polusjenoviti položaj može značiti da je područje uzgoja dio dana izloženo suncu ili da hladovinu prekidaju manje sunčane pjege, kada se npr. nalazi pod rijetkim krošnjama listopadnog drveća ili uz drvenu ogradu u kojoj postoje razmaci između dasaka.

Bjelogorično drvo ima drvenaste stabljike (tj. debla i grane), nazivaju se još i drvenastim biljkama ili drvećem. Listovi su uglavnom široki, mekani i tanki.

U ovu kategoriju spadaju one biljke koje ne podnose vapnenac i za dobar rast im je nužno kiselo tlo, tj. tlo čija je pH vrijednost niža od 6. Ovisno od pH vrijednosti (kiselosti i bazičnosti) razlikujemo kisela, neutralna i bazična tla, s međufazama. Plodno, kvalitetno tlo u većini vrtova i parkova blago je kiselo do neutralno (pH 6-7), što odgovara većini kultiviranih biljaka. Kada u tlu ima puno kalcija (vapnenačko tlo), tlo je bazično. Kisela tla imaju znatno manje kalcija, mogu biti bogatija humusom. Neka kisela tla su isprana i siromašna hranjivim tvarima. Biljke poput većine rododendrona, jesenskog vrijeska, kamelija i borovnica inače uspijevaju samo u jako kiselom tlu, pa to moramo osigurati prilikom sadnje. Većina biljaka dobro raste u blago kiselom tlu, ali normalno rastu i u neutralnom tlu s nešto višim udjelom kalcija.

Biljka svakog proljeća razvije novo lišće ili iglice koje u jesen otpadnu. Kod zeljastih biljaka cijeli nadzemni dio (lišće i stabljike) može odumrijeti u jesen i ponovno izrasti u proljeće.

Biljka podnosi hladnoću do -23 °C pod odgovarajućim drugim uvjetima uzgoja.

Vlažno tlo obično sadrži više sitnih čestica gline, a manje pijeska, više humusa i organske tvari, malo je teže, ali nije zbijeno, voda ne otječe brzo, već se dugo zadržava između čestica tla i stoga je biljkama dostupna za dugo vremena. Voda obično ne stoji, tlo je dovoljno prozračno. Suša se na takvim mjestima rijetko javlja. Biljkama je na raspolaganju više-manje stalna, umjerena vlaga.

Zreli, normalno razvijeni i zdravi plodovi (bez štetnika i bolesti) mogu se jesti sirovi, neprerađeni. Mnogi plodovi moraju se prethodno očistiti, odstraniti peteljke, koru, sjemenke ili druge nejestive dijelove. Zrelost se odvija u nekoliko faza. Neki plodovi su samo tehnološki zreli kada se beru, a još moraju odležati ili se namakati dok ne postanu jestivi (npr. kaki), pa se nakon berbe neko vrijeme čuvaju u odgovarajućim uvjetima kako bi postali jestivi. Trajnost i skladišnost plodova vrlo su različite, ovisno od vrste i sorte biljke te vanjskih čimbenika. Ne preuzimamo odgovornost za jestivost i/ili ljekovita svojstva, stoga se prije upotrebe posavjetujte sa stručnjakom.

Drvenasta biljka, koja je već pri tlu izrasla u nekoliko glavnih i bočnih grana, uglavnom nema glavno deblo. Krošnja je različitog oblika, rijetka ili gusta, simetrična ili nejednako oblikovana. Većina grmova doseže visinu od 1-2 m, ali mogu biti znatno veći (do 8 m) ili vrlo niski, čak i polegnuti.